There is nothing to writing. All you do is sit down at a typewriter and bleed.

[IMG]http://i429.photobucket.com/albums/qq15/lucidaintervalla/CalliopeCookieMuse.jpg[/IMG]

pisanje je mistificirano i romantizirano bas kao i svaka,

u filmskoj masineriji eksploatisana, aktivnost.

ne znam za vas, ali ja ne pisem u plisanoj trenerci,

s pogledom na more ili planinski krajobraz.

pisem u staroj "men are for pleasure, not for life" majici,

u nedostatku inspiracije zakucavam pogled u zid,

koncentracija mi je krhka k'o anoreksicarkin zglob

i puca pod kricima porodicnog zivota iz susjednog stana.

ne steriliziram si fluktuaciju misli alkoholom,

vrteci kockice leda u casi sa debelim dnom,

vec srcem galone kofeina iz solje koja ostavlja olimpijske krugove po stolu.

nemam radnu sobu sa vitrinom za knjige, sve moje je elektronsko,

imam zivot koji stane u laptop.

kad si isprovociram inspiraciju otkucam pasus u komadu,

zatim mahnito klikam po mrskom word counteru, brojim stranice,

iako uvijek napisem vise nego sto treba.

ne citam svoje brilijantne zakljucke u kucnom mantilu, sva ozarena k'o porodilja,

vec ih saljem u posljednjem trenu,

zaklinjuci se da necu vidjeti komp bar narednih sedam dana.

a onda skontam da mi blog vec predugo zjapi prazan

pa hajde da i ovdje utrosim malo dioptrije 🙂